wtorek, 28 kwietnia 2015

Prvi maj bajkovitim stazama Šlezije. Da li je Disney živeo ovde? / Czy Disney pochodził ze Śląska? Majówka szlakiem bajkowych miejsc


Region koji leži na rudnicima uglja i region teške industrije, to je prvo što nam padne na pamet kada čujemo naziv Šlezija ( pol. Śląsk ). Najčešći streotipi koji se vežu  za ovaj deo južne Poljske, jesu visoki sivi dimnjaci iz kojih izlazi crni dim, čađ, a na većini zgrada u kojim pre svega žive rudari prozori su ofarbani crvenom drečavom bojom. Za većinu Šlezija predstavlja sivu rupu Poljske. A ja mogu da potvrdim suprotno, mogu da tvrdim da je to samo stereotip ljudi koji nikada nisu bili ovde, ili možda stvarno nisu bili ovde.
Prvi put kada sam boravio u ovom regionu,  dragi ljudi koje sam upoznao  poveli su me u obilazak okoline, nisam mogao ni da pretpostavim koliko ustvari lepote krije ta okolina. Toliko fascinantnih parkova i dvoraca na jednom mestu nisam mogao ni da zamislim. Ali da, baš ovde sam video uživo zamkove iz bajki Walta Disneya, koji bi siguran sam i sam pronašao inspiraciju da napiše još neku bajku slušajući priče o istoriji tih čarobnih mesta. A ko zna možda mu je neki od njih i bio inspiracija.
Prvo bih pomenuo zamak u mestu Mošna ( pol. Moszna) koji ima takav sam naziv kao i ovo neveliko mesto, možda mesto nije veliko, ali bez sumnje ovde se mogla odvijati radnja nekih od najpoznatijih bajki kao što je Pepeljuga, Uspavana lepotica ili Petar Pan. Maj je praznik , kada na ovom čarobnom mestu cvetaju rododendroni, koji upotpunjavaju magiju, pa tako zamak sa velikim parkom čini jednu celokupnu sliku sa naslovnice „Najlepših bajki sveta.“ 

Moszna
Itekako je zanimljiv i zamak u Plavnovicama ( pol. Pławniowice) sa koijm ne možete da se ne upoznate, prošetate stazama njegovog parka  i da se ne zaljubite u njegovu fasadu koja krije svoje tajne, svaki mali kamen koji je postavljen u toj fasadi priča neku svoju priču o davnim vremenima, o velikoj istoriji malih mesta, o ljudima i običajima.


Pławniowice
Ne želimo da gubimo vreme, udaljavajući se od prelepog zamka u Plavnovicama, dobijam predlog za obilazak još jednog čuda prelepe Poljske bajke. To je dvorac Brinek ( pol. Brynek ), ono što već vidimo iz daleka su njegove neobične kupole. 

Brynek
                     
Ali nezaobilazna stanica u obilasku zamkova jeste i park u Šverklanjcu, mesto koje definitivno pobeđuje u kategoriji „ Zamak iz bajke“.  Čar tog zamka, jeste u tome da ga treba zamisliti, a kada već to uradimo uz pomoć starih fotografija, pred očima nam se stvara pravi mali Versaj u sred Šlezije.  Nažalost objekat više ne postoji, nije preživeo burna istorijska dešavanja koja su se odigrala na ovim prostorima. Njegov vlasnik imao je svoj raskoš, svoju maštu i viziju- preneo je mali deo Francuske u bujnu šumu, prepunu životinja, u kojoj je i sam car lovio. A to što najviše karakteriše ovaj prelepi pejzaž jeste to što je on bio poklon za jednu voljenu damu, koja i sada zauzima centralno mesto u parku, držeći globus. Mesto je postalo prostorem ljubavi ali i velike drame. Istorija malog Versaja je jedna od onih bajki, koje na žalost nemaju srećan kraj, koja je ispisana velikom i tužnom istorijom XX veka.

Skulpturaaut.E. Fremiet, dvorska fontana koja predstavlja Markizu Blancu De Paiva
Nema takve mogućnosti da bi se moglo opistai sve ono magično i čarobno što ta mesta u sebi skrivaju. Ne može se tako lako opisati arhitektura i lepota tih prostora, ali može se predstaviti kakve razlike postoje u Šleziji, kako može da bude romantično i kako lako u ovaj region može čovek da se zaljubi. Disney bi bio srećan da je mogao da vidi ove zamkove, ovo prelepo drveće, možda bi Pepeljuga imala drugačiju ulogu u toj bajci, kada bi poslušao o istoriji Šleske Pepeljuge i grofa Goduli, ali to je tema za neki drugi artikul.

Nadam se da će ove godine prvomajski praznici koji vode stazama do Šleskih zamkova svima ostati u dobrom sećanju i da niko neće ostati ravnodušan na to što bude mogao da vidi svojim očima, a gotovo sam siguran da će svako poželeti ponovo da se vrati.

Park i zamak u Świerklańcu 
                       
Czy Disney pochodził ze Śląska? Majówka szlakiem bajkowych miejsc

Kraina węglem i przemysłem płynąca to dla wielu osób pierwsze skojarzenie ze Śląskiem. Dymiące kominy i czerwone okna familoków,  to już tylko zamierzchły stereotyp zazwyczaj wypowiadany przez tych, którzy tu nigdy nie byli, lub nie byli naprawdę.
Podczas mojego pierwszego pobytu dobrzy ludzie zabrali mnie na małą objazdówkę po śląskich zamkach i parkach. Zupełnie nie spodziewałem się, że spotkam tu pałacyki i zameczki rodem z książek Walta Disneya, który miałby tu niezłe pole do popisu słuchając opowieści i historii ich mieszkańców.
Pałac w Mosznej wymienię jako pierwszy, bo niewątpliwie mogłaby rozegrać się w nim cała saga o Kopciuszku, Śpiącej królewnie czy Piotrusiu Panu razem wziętych. Maj dla tego miejsca to święto kwitnących rododendronów, które dodają romantycznej aury przy pałacowemu parkowi. 

Moszna
                       
Kolejnym ciekawym miejscem jest pałac w Pławniowicach, z którym nie sposób się nie zaprzyjaźnić i nie pospacerować, a nawet nie zakochać w ceglanej fasadzie, pełnej tajemnic. Każdy kamyczek opowiada o dawnych czasach, o wielkiej historii małych miejsc, o ludziach i obyczajach.
Pławniowice
                       
Prosto z Pławniowic ruszamy w stronę Pałacu w Brynku, gdzie wrażenie robią dwie majestatyczne wieże z cebulastymi hełmami. Z tego miejsca wracając w stronę Katowic po prostu nie można, nie zajrzeć do Świerklanieckiego parku, miejsca wygrywającego w kategorii „Pałac z bajki”. Magiczność pałacu polega, bowiem na tym, że trzeba go sobie wyobrazić. Jeśli już to zrobimy z pomocą starych fotografii odkryjemy mały Wersal w środku Śląska. Niestety  obiekt już nie istnieje, nie przetrwał w starciu z trybami historii. Fundator miał rozmach, miał marzenia i miał wizję – przeniósł kawałek Francji w środek malowniczych lasów, w których aż roiło się od zwierzyny, gdzie sama cesarska ręka polowała.  Największym smaczkiem majówki jest jednak to, że Pałac w Świerklańcu był prezentem, dowodem wielkiej miłości do pewnej damy, której podobiznę do dziś możemy oglądać w posągu kobiety trzymającej glob. Pałac stał się miejscem szaleńczego uczucia i wielu osobliwych dramatów. Historia o Świerklanieckim małym Wersalu, to raczej nie bajka a baśń, z nieszczęśliwym zakończeniem, napisanym przez wielką i smutną historię XX wieku.

Świerklaniec 
Cóż, nie sposób o tych wszystkich zawiłościach napisać, nie sposób też zająć się wyczerpująco architekturą i pięknem tych miejsc. Inspirujące jest jednak to, jak wiele oblicz ma Śląsk, jak bardzo może być romantyczny i rozkochujący w sobie. Disney byłby szczęśliwy, patrząc na te pałacyki, na stare drzewa i posągi, zapewne bajka o Kopciuszku mogła by przybrać inną formę, gdyby tylko usłyszał o historii Śląskiego Kopciuszka i hrabiego Goduli, ale to już temat na zupełnie inny artykuł.

Mam nadzieję, że tegoroczna majówka szlakiem Śląskich Pałaców  będzie dla wszystkich niezapomnianym przeżyciem, które zapragniecie wielokrotnie powtórzyć podczas kolejnych pikników na Śląsku. 

Brak komentarzy:

Prześlij komentarz